You are here

Operation Flashpoint: Red River opis

Danas se na prstima jedne ruke mogu izbrojati razvojni timovi koji ostaju dosledni u stvaranju igara za svoju hardcore zajednicu igrača, čime bukvalno gube priliku da unovče i dodatno komercijalizuju svoje delo. Codemasters je, kada je reč o Operatin Flashpoint igrama, upravo ovakav. I Red River je igra koja neće postići komercijalni uspeh na tragu Call of Duty klonova ali je to igra koja ima dušu i koja će ostaviti pečat u gejming svetu, ali ne kao bilo čiji klon.

Operation Flashpoint: Red River nije pucačina za svakog. Ako želite da se opustite i bez razmišljanja rešetate po protivnicima, onda ovo nije igra za vas. Ako nemate strpljenja, ako vam smeta da zbog neopreznosti budete ubijani, a da pri tome ne znate ni odakle, bespotrebno ćete gubiti živce. Razvojni tim je pronašao balans između potpune vojne simulacije (ARMA) i klasične Rambo – pucačine (CoD). Ovo se nekome može dopasti ili ne, ali ne može se zameriti “Codemastersima” na pokušaju da spoje ove dve, naizgled nespojive, celine i privuku nove igrače. Svaki pogrešan potez vam može doći glave tako da ćete tri puta razmisliti pre nego li napravite korak, a svaki ispaljen metak zlata vredi.

Priča je tipičan američki kliše – usled izbijanja građanskog rata u Tadžikistanu 2013. godine, američka vojska je ”primorana” da, u ulozi svetskog policajca, interveniše u cilju zaštite civila. Vi ste narednik Vilijam Kirbi koji, inspirisan, gle čuda, terorističkim napadom 11. septembra, želi da da svoj doprinos i sačuva što više nevinih života. Neprilike nastaju kada se umeša Kina kojoj se ne dopada što ima američke marince gotovo na svojoj granici.

Igra počinje na poligonu za trening (i da bude čudnije nema pada helikoptera ili iskakanja iz aviona). Od klasa su ponuđeni Rifleman, Grenadier, Scout, Auto rifleman. Najkorisniji je scout jer se većina razmena obavlja sa velike razdaljine tako da je snajper najupotrebljiviji, a ako baš zagusti, tu je pištolj koji je, za razliku od drugih pucačina, iznenađujuće koristan. Klasu možete birati i svojim saborcima. Posle svake završene misije, u zavisnosti od uspešnosti, dobijaćete medalje i poene koje koristite za unapređenje svog lika. Neke od stavki su izdržljivost, sprint itd. U početku se napredak neće osetno primećivati, ali kako igra odmiče, to će ”budženje” lika sve više dolaziti do izražaja.

Najdosadniji element igre, koji se ujedno i prvi premućuje, su dosadne vožnje hamerom koje podsećaju na vozikanje liftom u Mass effect 1 puta pet. Nije problem što one relativno dugo traju koliko je problem slušati komandanta Knoxa koji, na prepoznatljiv vojno-američko-rasistički način, svojim dubokim mačo glasom, pokušava da motiviše ekipu da izvrši zadatke, pri tom koristeći kamiondžijski rečnik. Treba imati na umu da je ovo igra sa veoma izraženom “patriotskom” komponentom, koja se graniči sa propagandom,, pa ko ne može da je istrpi i uživa u samom gameplay-u, treba da je zaobiđe. Poželjno je slušati razgovore preko radio stanice, ne samo zbog povremenih vickastih komentara tipa ”završićemo na CNN-u” već da bi bilo jasnije šta se oko vas događa i kako dalje. Takođe preko radio stanice možete da pratite komunikaciju saobraca, koji će vas obaveštavati kada primete neprijatelja, davati detalje o njegovom položaju i oružju koje nosi, što je izuzetno korisno za one neopreznije.

Predvodite četvoročlani tim. Treba staviti akcenat na to da vaš tim nije usamljen, već ste deo veće jedinice i vi ste samo jedan od nekolicine timova. Ovo doprinosi osećaju pravog rata, a ne neke usamljene tajne operacije. Komande se mogu izdavati pojedinačno ili celom timu. Sistem za izdavanje naredbi lepo izgleda, pregledan je i posle kratkog privikavanja nećete morati ni da gledate da biste izdavali komande. Izdavanje naređenja je vrlo bitan segment igre i treba voditi računa o tome da će tim izvršavati naredbu sve dok ga ne zaustavite, da se ne biste našli u čudu kada vidite da oko vas nema nikog.

Ogromna zamerka stavlja se na AI kako saboraca tako i protivnika. Dešavaće se da sva tri člana tima stoje bukvalno pored protivnika ne radeći ništa. Zaklon za njih gotovo i da ne postoji, idu sa jedne strane, pa sa druge, pa stoje na sred područija na koje se puca, zato budite spremni da ih lečite posle gotovo svake razmene, a često će se dešavati i da poginu. Posebna priča je kada date naređenje da jedan član tima izleči drugog. Lako će se desiti da jedan beži dok ga drugi juri sa paketom prve pomoći. Lečenje se sastoji iz dve faze za koje je potrebno da na 20-ak sekundi budete van borbe. Upravo ova deoba je dobra stvar jer ćete moči na brzinu da previjete rane, a da se potpuno zalečite kasnije. Budite oprezni da ne dobijete metak u ledja dok previjate sebe ili saborca. Protivnici takođe retko koriste zaklon već stoje kao glineni golubovi čekajući da “popiju” metak. Dešavaće se i da trče levo-desno, kao muve bez glave, bez ideje ili cilja i tada ih je teže pogoditi, ali čim se zaustave – to je to.

Operation Flashpoint: Red River je bolji kada se igra kooperativno. Umesto da šaljete tupave botove da zaobiću i eliminišu snajpersku poziciju vikaćete u mikrofon svojim prijateljima. Ključ uspešnog igranja je komunikacija, a kako ovo nije vojna simulacija, kao što je ARMA II, već taktička pucačina, uhodavanje u grupi je brzo, a gameplay je zanimljiviji, nego kada igrate sami. Brojne mane, najviše one vezane za AI, tada prestaju da budu važne, tako da je osećaj igranja u grupi fantastičan, ponajviše zbog otvorenog dizajna mapa koji daje smisao organizaciji i saradnji. Takođe, dosadne kilometarske šetnje znatno brže prođu u društvu…

Grafika je zadovoljavajuća, deluje pomalo zastarelo i kao da nije mnogo napredovala u odnosu na Dragon Rising. Predeli i tereni izgledaju lepo, pogotovo kada sunce počne da se probija iza brda ili kroz grane. Lica i oružje izgledaju uverljivo, ali ništa što do sada već nismo videli. Grafika je, u poređenju sa konkurencijom, pretežno slaba.

Operation Flashpoint: Red River
je igra koju FPS fanovi ne bi treblo da propuste, jer nudi alternativu “hodnik pucačinama”… Iako ima mnoštvo mana, daleko je od igre koju treba zaobići. Kroz desetak sati aktivnog igranja, koliko otprilike traje kampanja, biće i uživanja i nerviranja, a sasvim solidan coop dodatno uvećava vrednost ove igre.

Izvor: GameInfusion.