Priča se nastavlja tamo gde je prethodna igra stala, ali, iskreno, ima li nekog ko je uzima za ozbiljno? Tokom igranja, ako razmišljate o tome, preovlađuje osećaj da su najpre zamišljeni nivoi, a da je priča potom napisana za jedno popodne, samo kao opravdanje za putovanja i povezivanje lokacija.
Iz ovoga se, ipak, može izvući nešto dobro. Dok je Killzone 2 bio monoton, zbog smenjivanja sličnih urbanih lokacija, trojka donosi raznovrsne regije. To je čini većim spektaklom. Ovo je jedna od retkih igara koju možete igrati i na najlakšem nivou, a da ne bude dosadna: sama “šetnja” kroz ledene predele, otrovne džungle i postnuklearnu pustoš Killzone 3 čini jednom od najatraktivnijih igara današnjice. S jedne strane biće vam krivo što napuštate jednu regiju, ali uvek će istovremeno nastupiti oduševljenje pri prelasku u novu.